"Epilog" - Mika Antic

Vodopad ima bradu kao grof L.N.Tolstoj.
To se
u stvari
Jutro po sebi peni i razapinje dugu.
Ja sam priznao jednoj ženi
Da je život nešto prosto u meni,
- a nije baš tako prosto.
Ja sam mislio da ću ići pravo
dok se ne pretvorim u lenjir,
a našli su me u krugu.

Našli su me posle lutanja
srozanog od vriska do šaputanja.
Prošao je oktobar.
Među nogama drveća polako zaudara na vlagu
i krv.
Ulica poslednji put kisne na sirovom suncu.



Sedite malo kraj mene kao kraj groba.
Minut pošte za moje preminulo najrumenije doba.
Sedite malo kraj mene
Vidite: opet sam dobar.
Iza uha mi se okoreo mlaz usirenog poraza
kao streljanom vojnom beguncu.

Proletele su ogromne zlatne kočije
kroz naše utrnule oči,
- a mi ih sačuvali nismo.
Nešto mlado nam je rzalo na usni i uvelo
Gorko od smeha i slatko do plača.
Dozvolite mi da posle svega
dalekoj nekoj gosdpođici napišem jedno pismo,
onako malo nostalgično
kao što pišu senilni penzionisani admirali
preživeloj posadi sa potopljenog razarača.

Gospođice,
kazaću,
gospođice,
sve je,
sve je,
sve je gotovo.
Ovde cveće pokojno
prodaju razliveno u parfemske flaše.
I sve je,
sve je,
sve je spokojno
kao da vetar nikad nije šamarao drvored
i po oknu se pleo.

Gospođice,
kazaću,
u ovu jesen,
frigidnu kao turistkinja sa skandinavskim pasošem,
to što sam odjednom sed ne znači da sam beo.

Ti si jedina nahranila svu moju glad
sa ono malo mesa i sna.
Jedina si bila sita od ono malo mojih noktiju
i dlanova.
Voleo bih da tvoji budući sinovi naslede boju moga glasa
i kćeri nose moju tugu u prslučićima od svile.
Voelo bih da sačuvaš moje najdivnije vrhove
na horizontalama tvog dna
i proneseš moje oči kroz tišinu tuđih očiju
i stanova,
i moj oktobar kroz sve tuđe aprile.

Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.

Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.
Hiljadu puta ponovo se plašim
za tebe izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.

Da li sam još uvek ona mera po kojoj znaš ko te boli
i koliko su pred tobom svi drugi bili goli,
ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko te plaća?
Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadić najplavijeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća?

 

Ovde kod mene
dani imaju ukus piva i dosade.
Ponekad kaplju kiše
čudno,
spokojno.
Nemam volje ni da živim ni da se ubijem.
Sasvim sam nalik na lađu koja luta bez posade
i ne želi da zbriše
sa svoga oka nešto uzaludno,
nešto pokojno,
nešto golubije.

Možda je dobro da znaš:
posle tebe žene nemaju pravo ništa da uobražavaju.
Nekad prvi žutokljunac republike,
danas - mogu da podignem zarozane čarape
lično bogorodici
u dostojanstvo prerušen.

Sve moje nežnosti još uvek na tvom pragu spavaju
kao mali žuti psi
na mokrim,
nabreklim,
crnim sisama gospođe keruše.
Sasvim sam zakopčan od sluzokože do duše.
Ova 32 zuba još uvek ljubav samo za tebe onako jecaju
i onako pevuše.

Ti me svakako razumeš:
sve je,
sve je
sve je gotovo.
Uplašeno sam pijan
i prazan
i sam.
Ponekad neko naiđe da me zabrinuto voli i pazi,
neko kome otkrivam sve tvoje putokaze
do mog usijanog temena.
Nikome nemoj reći
ali ja,
koji najmanje znam o sreći,
hteo bih malo nespretne sreće tom nekom novom da dam
i dok umire drveće i vetar po lišću gazi
hteo bih da mu bude dobro u ime izvesnog aorista moje ljubavi
i davnoprošlog vremena.

 

Možda nećeš verovati:
i sa hotelima sam raskrstio sasvim neopaženo.
Sve mi hoteli nekako liče na istu bajku
i postelje u sobama smeškaju se na isti glas.
Svi se portiri na isti način brinu
onako malo rođački kad im laku noć kažemo.
Svi se portiri isto onako brinu,
majke mi,
kao da znaju za nas.

Dalje ne bih imao ništa više da ti javim.
Pijana od hladnoće subotnja noć se valja.
Satovi su već odavno povečerje odsvirali.

Dalje zaista ne bih imao ništa više da ti javim
jedino možda to da si ostala najlepša medalja
iz najlepšeg rata u kome su mi srce amputirali.

Gospođice,
ja nisam za tobom bio onako obično,
gimnazijski zanesen.
U meni je sve do tabana minirano.

Inače,
zapamtio sam:
ljubav je najgolubija samo u onim kricima
koji se poklone prvima.
Dozvoli da se zato zbog nečeg u sebi
nasmešim u ovu jesen
pomalo krišom,
kroz suze,
pomalo demodirano,
ja, tvoj najnežniji pastuv među pesnicima,
ja, tvoj najsuroviji pesnik među pastuvima.

 

 


...прва...љубав....

Пада снег... Полако корачам мрачном улицом, размишљајући о њему. Начин на који ме је избрисао из свог живота, исувише ме је повредио. Суза нема, одавно су нестале из мојих очију. Опраштам му, ипак. Много ми је значио, тј. и даље ми значи, само што је ту сад разочарење, нека празнина.... Покушавам да обришем све оно ружно, да остану само она лепа сећања; речи које ми је шапутао ноћима у уво, они осмеси кад бисмо се погледали... И опет, остаје та последња свађа, тај последњи разговор... Отишао је од мене, тек тако... Можда је та наша посесивна љубомора уништила све, а можда је нешто друго у питању... Више није ни битно. Он није ту поред мене, нема више оних осмеха, "наших" песама... "како дошло, тако и отишло", одједном... 

За њега: Желим ти сву срећу овог света... И још пуно лепих тренутака, са неким другим девојкама, јер си мене изгубио, само због једне реченице....

 

 


Kazu mi da luda sam ja... :)

Taman sam se zaklela-
necu da se zaljubim,
a vec sam pozelela
da se s tobom probudim..

Taman sam se zaklela-
necu biti blesava,
a vec se u grudima
nova glupost desava..


Kazu mi da bacim tvoj broj
da smo mi nemoguc spoj
mene je briga za sve
ti si taj sto krade mi sne

Kazu mi da luda sam ja
da me ti vodis do dna,
zelim te k`o nikoga pre
ti si taj, ja dacu ti sve..

Taman sam se zaklela-
necu da te zavolim,
a vec tvojim ocima
ne mogu da odolim..

Taman sam se zaklela-
necu biti blesava,
a vec se u grudima
nova glupost desava..

 

 


Fire in my heart....

"Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman rizikovati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom

Ne zanima me koje planete deluju na tvoj mesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.

Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrhova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš da budemo pažljivi, realni, svesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnieti optužbe za izdaju, a pritom ne izneveriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vredan poverenja.

Želim znati jesi li u stanju videti lepotu, pa i ako nije lepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njenim prisustvom.

Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na ivici jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mesecu: "To!"

Ne zanima me gde živiš i koliko novca imaš. Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju decu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospeo ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me gde si ili šta ili s kim si studirao. Želim znati što te u tebi samom gura napred u trenucima kad se sve ostalo ruši.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li usitinu osobu koja jesi u trenucima praznine."

 


♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥

Najljubavnija pesma

Ovo je zaista najljubavnija pesma,
a ni reči o ljubavi.
Svim pajacima i lutkama otkinute su glave
i oni tako leže u ćosku
bespomoćni
i bačeni.
Neko u ovoj sobi više neće da bude dete.
Neko u ovoj sobi tri dana ne može da ruča.
Neko u ovoj sobi samo ćuti,
ćuti,
i gleda kroz prozor kako jesen sa lišćem i vetrom
putuje preko pokislih gradskih krovova
za pticama.
Ovo je zaista najljubavnija pesma,
a ni reči o ljubavi.
...
"Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje"
...
...
"Sve bi se jednim imenom zvalo.
Đački.
I ženski.
I naivno.
Jedino bi se muški i mangupski preživalo"

 

 

 

SENKA

Zbog svega što smo najlepše hteli
Hoću uz mene noćas da kreneš.
Ma bili cvetovi crni ili beli,
Ma bili putevi hladni ili vreli,
Nemoj da žalish ako sveneš.

Hoću da držish moju ruku,
Da se ne bojiš vetra i mraka,
Uspravna i kad kiše tuku,
Jednako krhka, jednako jaka.

Hoću uz mene da se sviješ,
Korake moje da uhvatiš,
Pa sa mnom bol i smeh da piješ
I da ne želish da se vratiš.

Da sa mnom ispod crnog neba
Pronadješ hleba komadić beli,
Pronadješ sunca komadić vreli,
Pronadješ zhivota komadicj zreli.
Ili crkneš, ako crći treba
Zbog svega što smo najlepše hteli.

 

-Mika Antić

 


Prodje i ovaj dan....

Sve nezne reci sveta cuvam za tebe ,sve zagrljaje i poljupce 
ti si moja sreca moj zivot moj osmeh ,moja ljubav najveca i vidim te tu pored mene
Pogledaj moje oci sve ti govore kada te nema pomislim na najgore
Trebas mi, trebas mi ni sunce zemlji kao ti meni ...
Disem za tebe radujem se svakom danu da bi bila pored tebe
radujem se i znam da ima te ,od tebe me obuzima toplina
u mom srcu nije pustinja sva sam od ludila koje si probudio
"Sigurna sam i znam" nema sumnje prica i tisina ,
znam da me volis Pitanje je samo dana kada cu te zagrliti rukama a ne slovima
... niko mi nije tako blizu kao TI , niko me nije voleo kao ti .
volim te previse da bi mogla da te izgubim ili zaboravim ....
sve si meni ti ,moja muzika moje najlepse boje ,
sve moje .... ne postoji dan za mene bez tebe -
Volim te najvise na svetu ljubim te ....Cekam te...

 *************************

Možeš li zamisliti uopšte koliko te trebam,
Koliko me muči ova daljina među nama?
Ponekad, kad te očajnički trebam i želim,
Nema te i bolno sam svesna da sam sama?

Znaš li koliko te volim i čeznem za tobom,

Koliko suza padne zbog tuge što si daleko?
Utešno je jedino što znam da me voliš
I što daleko, samo za mene, kuca toplo srce neko
.


A ja te trebam, očajnički te želim pored sebe,
Ponekad ni razgovor ni poruka smirenje ne znače.
Što bih sve dala da se stvoriš ovde, pored mene,
U trenutku kad mi se samo tužno jeca i plače.


Da me zagrliš, nežno me uzmeš u krilo
Šapućeš mi najlepše ljubavne reči,
I da tako zagrljeni ostanemo do zore,
Uživajući u našoj zajedničkoj sreći.


I sve želje i snove pretvorimo u stvarnost,
Bez straha i grča, bez tuge, čežnje i bola.
Da konačno budemo zajedno, bez prepreka,
Pokazujući svima kako se zaista i iskreno voli.

 *************************

 

Kad dolazim, pitam se cekas li me. 
Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata. 

Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka, 
svjetla. 

A nisam ti rekla najvise se bojim vremena koje ne ceka. 

A ja kasnim. 
Volim te. 
I volim sve sto si ti. 
Tvoje oci pitajuce. 
Tvoj smjesak oprastajuci. 
Tvoj korak ohrabrujuci. 


Volim tvoju nesigurnost. 
I moja je najcesca. 

Bore na tvom licu i moje su. 

I u tom trajanju ne znam da li sam ucinila sve za tebe 
ljubavi moja.

 **************************

buđena snenim maznim glasom...
mažena vrelim dahom...
opijena očaranim pogledom...
smirena neznim
dodirom...
ovijena maglom i tvojim bićem...
isprepletena pogledom tvojim...
istkana od tvojih poljubaca...
naslikana kistom tvojih usana...
voljena ljubavlju tvoga srca...
sretna sam...
zbog sjaja u tvojim očima...
zbog mirisa tvoje kože...
zbog pogleda dječačkih očiju...
zbog neznosti
krila leptira...
zbog osmeha
na tvojim usnama...
zbog otkucaja tvog srca...
zbog l lepote tvoje duše...
zbog iskrenosti tvoje misli...
zbog dodira tvojih ruku...
volim te...
zar je potreban razlog?

 


Ljubomora....ljubav?

 

"U zivotu svakog choveka postoji samo jedna zena sa kojom moze da ostvari savrshenu vezu,kao shto u zivotu svake zene postoji samo jedan mushkarac,sa kojim se oseca kompletna.Pronaci se,sudbina je malobrojnih.Svi ostali su prinudjeni da zive u jednoj vrsti nezadovoljstva i neprekidne cheznje... "

 

"Radjanje ljubavi u dushi,to je vishe i lepshe nego radjanje Sunca na okeanu..."

"Tvoje ochi su mi jedina lektira u ovom danu koji prolazi i odlazi.I ja sam zaspala zadovoljna,sa osmehom na usnama... "

 

"Ako trazish zagrljaj,milion njih cu ti dati,

Ako trazish poljubac,i milion njih cesh dobiti,

Ako trazish srce,obecam ti da je samo tvoje,

Ali i tvoje srce zelim da je moje.... "

 

"Najizazovniji je pogled bez rechi"

"Ljubomoran je onaj ko zeli da bude voljen vishe nego shto voli..."

"zaboravi ono shto zelish,sakri ono sho osecash,a chuvaj ono shto volish..."

"Vezani behu ljubavlju kao da su jedna dusha u dva tela..."

"Kad otkrivash u sebi drugu osobu to je zaljubljenost,a otkrivanje sebe u drugoj osobi,to je ljubav..."

"Trajna ljubav je dijamant za koji je potrebna kutija od zlata!"


i dalje pada kisha...

 2008-09-27 01:01:45

 

Nekad sedim sama...
Cekam srecu. kazu nece ona nas.
Tese me, kazu koraca za nama
Tako beze mi, dan za dan,
Ja k'o lutka tkana, suzom andjela bez krila...
Zivim bajku cekam princa jos od kad sam dete bila...

Neka neko nekad niko...
Cekam dan da svane.
Okrecem se, sve isto, kad cekam bol da stane.
Mislim, jaka sam toliko:ustajem kad tonem ja,
Al' nema nikog, nema nikog...
Sama sam na svome znam...

 

Kad ne mogu tad ne mogu bas nista vise,
Kad ne umem tad ne umem bas nista vise,
Kazu zivot bezi leti dalje,
Kad je zivot tezi leti dalje,
Kazu uzmi sve, jer ne dajem nista vise...

 

Gledam sat sreca kasni!
Opet, opet, i opet...
Kad jednom padnes, kazu da ces pasti...
Opet, opet i opet...
Ja ne umem, kad nemam s kim,
I nemam gde odavde,
Ja ne umem, jer plasim se da sutra sama padnem...

 

Neka neko nekad niko...
Cekam dan da svane.
Okrecem se, sve isto, kad cekam bol da stane.
Mislim, jaka sam toliko:ustajem kad tonem ja,
Al' nema nikog, nema nikog...
Sama sam na svome znam...

 

Kad ne mogu tad ne mogu bas nista vise,
Kad ne umem tad ne umem bas nista vise,
Kazu zivot bezi leti dalje,
Kad je zivot tezi leti dalje,
Kazu uzmi sve, jer ne dajem nista vise...

 

Kad ne mogu tad ne mogu bas nista vise,
Kad ne umem tad ne umem bas nista vise,
Kazu zivot bezi leti dalje,
Kad je zivot tezi leti dalje,
Kazu uzmi sve, jer ne dajem nista vise...

 

 


Ljubaav

ONI NAM SAMO ZAVIDE
_PRINT
Svi mi ljudi govore da za MENE Nisi....
Zavide mi pa pricaju da ZAVODNIK ti si....

Svi mi ljudi govore da SVE cure gledas...
pa STA i da gledas...znam da im SRCE Ne das...

Svi mi ljudi govore i da nocu SKITAS....
kad te za MENE pitaju ..ne Zelis da pricas...

NEK pricaju...neka LAZU...
Sve sto zele neka kaZu...
RASTAVIT NAS NIKO NECE...

LJUBAVI MOJA...ONI NAM SAMO ZAVIDE

JER NEMAJU SRECE...

 


Понекад....

13:43:55

Ах....Досадно ми....Напољу сунце сија, а ја се смрзавам у соби....Ролетне су спуштене...На компу трешти неки метал...дефинитивно нисам расположена ни за шта...Недостаје ми једна особа...FrownБљааакс,све ми се скупило....